Dan D(rugi)
-"Dobar dan!Izvolite ključeve od auta,pogledajte što nije ispravno,pa me nazovite.Može?"
-"Može,javim vam navečer kaj je i cijenu.Pozdrav!"
Dijalog je bio kratak i jezgrovit.Ostavljam svojeg četverotočkaša majstoru i krećem polako domu svome.Zanimljivo je promatrati kvartove,kroz koje se inače samo provezem,onak,s nogu.A i šetnja godi.Nogu pred nogu,kao pravi penzić,prepuštam se svojim mislima.Ulice se izmjenjuju,prelazim Savu,nakon nekog vremena ukazuje se Trnsko.E,tu je obavezno zaustavljanje.Kupnja ping-pong loptica za Flekicu (moj mačak) u Offfertissimi.Obavezan ness od čokolade u bazi.Na terasi živo,kao i uvijek.Ukupni doživljaj jedino kvari naoblaka i vjetar.Kiša će.Srkućem ness i otpuhujem dimove cigarete.Promatram goste.Ima li koji bloger među njima?
Ima,siguran sam.Jedan me čak i podsjeća na lika sa drugog bloga.Svi su u svojim razgovorima,neki žustrim,neki opuštenim.I baš se nekako opustim na toj terasi,bio sam ili u društvu.Šalica je prazna,vrijeme je za povratak familiji.I opet,korak po korak,šetam kroz park.Počinje kiša.Automatizmom razmišljanja požurim i ubrzam.I odjednom,sine mi!Stanem.Puštam kišu da me prekrije.Sjetih se one Hourine:
"Noćas sam izašao na kišu"
"Noćas sam izašao na kišu
Došao na ovu stranu grada
Grad je bio u plamenu cijelu noć
Ljudi su mi okretali leđa
Djevojke zavirivale u srce
Ja sam samo svima htio reć'
Ja sam običan mladić s druge strane grada
Noćas sam, noćas sam
Došao na ovu stranu grada
Ja sam još uvijek običan mladić s druge strane grada"
I vratih se tako,u sekundi,u mladost,ludiranje,zabavu.Bem mu misha,pa nisam ja baš tak mator :)
I baš je lepi ovaj naš beli Zabreg grad...
|
